stanje ljudskih prava u Hrvatskoj

Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj

Jedan od pokazatelja stanja ljudskih prava u pojedinim državama,  pa tako i u Hrvatskoj,  su izvještaji raznih institucija (međunarodnih, domaćih, vladinih ili nevladinih) koji se objavljuju  svake (godišnji)  ili svakih nekoliko godina (periodični).

Primjer takvog izvještaja je   UPR –Universal Periodic Review   - Univerzalni periodični izvještaj  s pregledom  stanja ljudskih prava u zemljama članicama Ujedinjenih naroda, a  izrađuje se  svake četiri godine.   Human Rights Watch,  također je jedna od organizacija koja objavljuje izvještaje o stanju ljudskih prava, a  svoje je djelovanje gotovo u potpunosti usmjerila na pisanje i izdavanje takvih izvještaja.  Svake godine Human Rights Watch, objavljuje  više od 100 izvještaja ili sažetaka  o stanju ljudskih prava u više od 90 zemalja svijeta te na taj način utječe na  vlade pojedinih zemalja i zagovara promjene loših praksi .

Iako  postoje određeni napreci na području ljudskih prava u Hrvatskoj (na primjer,  usklađivanje zakonodavstva s međunarodnim standardima ili  nedavno pokrenuta borba protiv korupcije) nedostaci koje ističu manje-više svi  izvještaji  u 2009. godini,  odnose se prvenstveno na lošu implementaciju   zakonodavstva npr.:  problemi u pravosuđu;  neučinkovito procesuiranje domaćih ratnih zločina;  sporo vraćanje  imovine povratnika;  cenzura medija;   loš tretman psihičkih bolesnika i tražitelja azila;  nesuradnja s Haškim sudom;  diskriminacija etničkih manjina, posebno Srba i Roma; nasilje i diskriminacija  prema ženama,  homoseksualcima i oboljelima od HIV/AIDS-a.

U nastavku možete pogledati nekoliko izvještaja koji se bave stanjem ljudskih prava u  Republici Hrvatskoj.

 

Amnesty izvještaj
HRW izvještaj 2010
HRW osobe s duševnim smetnjama
Izvještaj o radu Pučkog pravobranitelja
Progress report 2009
State Deppartment Report
UPR Hrvatska

Komentari

:
Osvrnuo bih se na nedostatke u pogledu promicanja ljudskih prava u Hrvatskoj.osobito na loš tretman psihičkih bolesnika.Bio sam u poziciji da iskušam sav taj loš tretman i smatram da je on posljedica sustava rukovođenja i nesposobnosti zaposlenika i odgovornih u tim institucijama a to si liječnici koji ne obavljaju savjesno svoju dužnost prema pacijentima.Isto tako upozorio bih na to da onaj koji bilo dragovoljno ode na liječenje ili pod prisilom,dobiva doživotni pečat od institucija koji ga kroz sustav prati.Da ne spominjem krive procjene od zaposlenika Policije koji šalju za svaku sitnicu nepodobne na liječenje i to pod prisilom i pratnjom.Tako oštečeni dolaze u psihijatrijsku ustanovu i zbog masovnosti pacijenata u ustanovi dobivaju kao na tvorničkoj traci dijagnozu po kojoj im dalje se uređuje život.Nije mi jasno da netko tko prisilom dođe na liječenje i to u više navrata po istom režiranom scenariju dobiva dijagnozu i smatra se kroničnim bolesnikom po toj dijagnozi što je kod mene slučaj.To su sve povrede osnovnih ili temeljnih ljudskih prava sa kojima bi se društvo trebalo pozabaviti,ali je u nemogučnosti zbog utjecaja osoba u policiji i psihijatrijskim ustanovama koji su na glasu kao utjecajni u društvu i samim time nedodirljivi.Ti isti ljudi kroje mijenjaju i i određuju ljudima živote,a najviše sirotinji koja je prepuštena sama sebi i nije se sposobna braniti.
08.09.2011. 16:25

Dodajte komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail: (nije obavezno)
Tekst:
3 više 4 =