Va¾nost uvoðenja tema iz podruèja ljudskih prava i sloboda u obrazovni sustav prvi prepoznaje UNESCO, organizacija Ujedinjenih naroda za razvoj obrazovanja, znanosti i kulture, sredinom dvadesetog stoljeæa. Iskazani stavovi temelje se na razumijevanju èinjenice da odr¾anje svjetskog mira ne ovisi samo o dr¾avama i njihovim vladama, veæ i o pojedincima koji su spremni usvojiti osnovna demokratska naèela: po¹tivanje ljudskih prava i sloboda, pravde, solidarnosti te kulture mira i nenasilja. Na regionalnoj razini Vijeæe Europe takoðer prepoznaje va¾nost obrazovanja za ljudska prava i demokratsko graðanstvo te se u nekoliko preporuka Vijeæa istièe va¾nost tog segmenta obrazovanja odnosno, potièu se zemlje èlanice da u svoje obrazovne sustave ugrade teme koje æe pridonijeti uklanjanju svih oblika diskriminacije i nesno¹ljivosti, veæem razumijevanju i po¹tivanju kulturnih razlika kao i razvoju vje¹tina i znanja potrebnih za aktivno sudjelovanje u demokratskom dru¹tvu. Vijeæe Europe pokrenulo je projekt Obrazovanje za demokratsko graðanstvo 1997. godine. Program je zami¹ljen kao multidisciplinaran i kroskurikularni (ugraðuje se i obraðuje u kurikulumima razlièitih predmeta), a pritom se naglasak stavlja na kori¹tenje novih tehnologija, iskustveno uèenje, kombiniranje razlièitih metoda, veæu uèenièku participaciju, usvajanje kompetencija, suradnju s organizacijama civilnog dru¹tva.
Hrvatski Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava izraðuje se od 1996. godine kao dio aktivnosti u sklopu UN-ovog Desetljeæa obrazovanja za ljudska prava (1995-2004). U sklopu Nacionalnog programa osmi¹ljena su èetiri programa za pred¹kolsku djecu, zatim za uèenike ni¾ih i vi¹ih razreda osnovne ¹kole te za srednjo¹kolce. Ne¹to kasnije dovr¹ena su jo¹ dva programa: obrazovanje odraslih za ljudska prava 2001. i obrazovanje putem medija 2003. godine.
Na¾alost, praksa pokazuje kako u Hrvatskoj jo¹ uvijek nema ozbiljne i sustavne edukacije o ljudskim pravima u ¹kolama i na fakultetima, bez obzira na postojeæi Nacionalni program obrazovanja za ljudska prava, kao i na veæ proteklo UN-ovo Desetljeæe obrazovanja za ljudska prava, te na Beèku deklaraciju iz 1993. (u kojoj se pozivaju svi dru¹tveni akteri da poveæaju svoje napore u osmi¹ljavanju, organizaciji i provedbi formalnih i neformalnih programa obrazovanju za ljudska prava). Jo¹ uvijek se najèe¹æe dogaða da provedba programa ovisi tek o entuzijazmu i dobroj volji pojedinih nastavnika i profesora ili o otvorenosti i spremnosti pojedinih ¹kola na suradnju s organizacijama civilnog dru¹tva koje provode brojne edukativne projekte vezane uz za¹titu ljudskih prava i sloboda, nenasilnu komunikaciju, promicanje kulture mira i slièno.